Udruga Jaglac uspješno je provela projekt “Moj asistent II” (31.03.2017.- 31.03.2019.) koji je financiran sredstvima EU iz Europskog socijalnog fonda i sredstvima Državnog proračuna  (u iznosu od 1.587.109,91 HRK) u okviru poziva „Razvoj usluge osobne asistencije za osobe s invaliditetom“ u sklopu Operativnog programa – Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020. Posrednička tijela su: Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku (PT1) i Hrvatski zavod za zapošljavanje (PT2).  Očekivani rezultati  projekta su pružena usluga osobne asistencije za 13 korisnika, povećana socijalna uključenost i doprinos unaprjeđenju kvalitete života osoba s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta, osoba s intelektualnim teškoćama.

Udruga Jaglac provela je unutarnju evaluaciju projekta temeljem koje je izvela zaključke i dala preporuke koje su sastavni dio projekte dokumentacije.

Možemo zaključiti da je učinkovitost aktivnosti u postizanju ishoda i ciljeva projekta, a prema indikatorima navedenim u projektnom planu, uspješna. Usluga osobne asistencije predstavlja pružanje potpore osobama s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta u provođenju aktivnosti svakodnevnog življenja i samozbrinjavanja te je provedbom ovog projekta upravo to i zadovoljeno na način da je širenjem usluge osobne asistencije (OA) za 13 (15) osoba s najtežom stupnjem i vrstom invaliditeta dobilo mogućnost unaprjeđenja kvalitete življenja, iako neke osobe s najtežim stupnjem intelektualnog u kombinaciji s tjelesnim oštećenjem ne mogu biti uključeni u aktivnosti u zajednici ipak su dobili bolju i kvalitetniju uslugu što je doprinijelo rasterećenju obitelji, osjećaj zadovoljstva i sigurnosti da će njihovim članovima moći pomagati druge osobe u trenutku kada oni to više ne budu.

Pružanje usluge OA neposredno dovodi do sprječavanja institucionalizacije jer osobe ostaju živjeti u svojoj prirodnoj okolini te ujedno unaprjeđuje čitav sustav izvaninstitucionalne potpore u lokalnoj zajednici. Projekt također doprinosi procesu deinstitucionalizacije kroz pružanje sigurnosti osobama s invaliditetom (OSI) da će u lokalnoj zajednici imati odgovarajuću podršku prilagođenu njihovim specifičnim potrebama. Usluga OA kao i ostali propisi članka 19. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, garantiraju sigurnost življenja u lokalnoj zajednici, te razvoj samopoštovanja i vjeru u sebe.

Program pružanja usluge osobne asistencije kao primarni cilj ima pružanje usluge u zajednici u kojoj korisnici žive i to sukladno principima neovisnog življenja koje osobama s invaliditetom pružaju mogućnost izbora i kontrole nad vlastitim životom. Poučeni višegodišnjim iskustvom u vlastitoj udruzi ali i analizirajući primjere dobre prakse drugih udruga možemo zasigurno potvrditi da je usluga OA visokog prioriteta za društvo u cjelini. Često se mogu zapaziti izjave samih korisnika “moj se život promijenio i više ga ne mogu zamisliti bez moje asistentice” iz razloga što su korisnici usluge osobne asistencije (KOA) unaprijedili kvalitetu življenja što se ogleda kroz primjere da su neki postali aktivniji u udruzi i započeli aktivniji život u zajednici kroz uključivanje u kulturne, sportske i druge aktivnosti.

Usluga osobne asistencije jedna je od najznačajnijih inovativnih socijalnih usluga koje izravno doprinose povećanju kvalitete življenja OSI te se kao takva treba sustavno financirati, a ne projektno kao sada.

Jaka strana projekta su i ojačani provedbeni kapaciteti Udruge koja je kroz projekt pokazala svoju stabilnu poziciju pružatelja i provoditelja usluge OA koji u neposrednom odnosu s korisnicima projekta vrlo fleksibilno i učinkovito provode aktivnosti čime se producirala visoka kvaliteta usluge OA za korisnika. Iako su rezultati provedbe projekta iznimno uspješni uočeni su i neki problemi/izazovi koje je nužno uzeti u obzir pri planiranju nastavka pružanja usluge korisnicima s ciljem unaprjeđenja usluge OA.

Preporuke za unaprjeđenje su vrlo jasne i proizlaze iz uočenih problema na razini organizacije i na razini pružanja same usluge:

Institut neovisnog življenja temelji se na pretpostavci da korisnik OA sam odlučuje tko će mu biti asistent, koje zadatke će obavljati, kako, gdje i kada što nije u potpunosti riješeno pružanjem projektne usluge OA. Za samostalno neovisno življenje potrebna je sustavna, trajna i duža podrška koja će biti dovoljno fleksibilna u prilagodbi potrebama korisnika.

Potrebno je uvrstiti uslugu OA u socijalne usluge što će pružiti dugoročnu sigurnost KOA, a osobnim asistentima otvoriti mogućnost planiranja budućnosti kroz dugoročnu mogućnost zaposlenja.

Pozitivna strana uključenja člana obitelji za pružanje usluge OA (po odobrenju Stručnog povjerenstva) u ruralnoj sredini s manje mogućnosti, također doprinosi procesu prevencije institucionalizacije kroz neposrednu podršku obiteljima koje skrbe o zavisnom članu s težim i teškim intelektualnim teškoćama (IT) u kombinaciji s tjelesnim oštećenjem. Zaposlenjem člana uže/šire obitelji kao pružatelja usluge OA, mlada osoba ostaje živjeti u blizini obitelji, poznata je korisniku i ujedno kratkoročno rasterećuje majku njegovateljicu u 24 – satnoj skrbi koja i sama postaje starija i također treba vrijeme za sebe i odmor.

Pozicija Udruge kao profesionalnog pružatelja usluge mora biti vidljivija u sustavu izvaninstitucionalne podrške u lokalnoj zajednici što je nužno pravovremeno i adekvatno financijski podržati.

Sve navedene preporuke proizašle su iz neposrednog rada s OSI i OA i imaju za cilj poboljšanje buduće provedbe ovakvog projekta.